Ipak se kreće…

Poslovna analitika

Ipak se kreće…

Upotreba informacijskih i komunikacijskih tehnologija u modernom poduzeću već niz godina postaje sve sofisticiranija. Da li se još netko sjeća doba od prije petnaestak godina – pisaćih mašina, šapirografa, kartica za knjiženje… Sve to odmijenila su računala, te razne aplikacije za automatizaciju uredskog poslovanja (jezični procesori, tablični kalkulatori) i praćenje poslovnog procesa (nabava, prodaja, financije, obračun plaća…). Internet i e-mail postali su uobičajeni način komunikacije ne samo u svijetu, nego i u gotovo svim većim kompanijama u Hrvatskoj.

Unatoč tome, u mnogim hrvatskim kompanijama ne postoji nešto što bi se zvalo Information and Communication Department ili Sektor informatike. Ne znači da ta funkcionalnost ne postoji, ali vrlo često se nalazi u nečemu što se zove Služba automatske obrade podataka (legendarni AOP-i i EOP-i), gotovo u pravilu kao dio Sektora financija. Ovakva organizacijska struktura vrlo je bitan dokaz činjenici da u većini Hrvatskih kompanija još nije počela informacijska revolucija, te da se podatak i informacija još uvijek ne smatraju strateškom imovinom i kompetitivnom prednosti poduzeća. Umjesto toga, informacijska tehnologija se još uvijek tretira kao trošak, a uloga informatičara je uglavnom u tome da osiguraju da osobna računala i terminali funkcioniraju kako treba, te da bilanca stanja, račun dobiti i gubitka i izvješće o tijeku novca budu napravljeni u nekom razumnom periodu.

Nasuprot tome, u zapadnim ekonomijama već odavno postoji svijest da je informacija ključ kvalitetnog poslovanja, te je poslovanje bilo koje velike svjetske kompanije nezamislivo bez visoke tehnologije i sofisticiranih informacijskih sustava. Upotreba sofisticiranih sustava koji poslovanju donose novu vrijednost u svijetu je praktično standard – takvi sustavi koriste se za podšku poslovnom odlučivanju, upravljanje odnosima s kupcima i dobavljačima, vertikalnu integraciju u lancu nabave, business-to-business i business-to-consumer komunikaciju putem Interneta. Najveći investitori u tehnologiju i informatizaciju su industrije koje imaju direktni kontakt s velikim brojem klijenata – bankarstvo i financije, telekomunikacije, maloprodaja i avioprijevoznici. Prosječno kompanije u tim industrijama troše od šest do deset posto svog godišnjeg prihoda na informacijske i komunikacijske sustave.

Na našu žalost, koraci kojim Hrvatska ide za Sjedinjenim državama i zemljama Europske unije nisu niti dugi niti brzi. Osim nekoliko časnih izuzetaka, nijetko koja srednja ili velika kompanija u Hrvatskoj na informatizaciju koristi više od jedan posto svog godišnjeg prihoda. U Hrvatskoj su napredni informacijski koncepti još uvijek u većini područja u začetku, iako su se još prije pet godina počeli pojavljivati stručni članci domaćih autora o tim temama, a već dvije ili tri godine na većini studija ekonomije ili računarstva u Hrvatskoj postoje kolegiji te tematike. Možda je jedini pozitivni izuzetak Internet bankarstvo, koje nude gotovo sve veće banke i koje je dosta uhvatilo maha i među korisnicima. Na sreću, tijekom prošle godine dogodili su se neki pozitivni koraci.

Kao prvo, organiziran je zaista popriličan broj više ili manje kvalitetnih konferencija i besplatnih seminara vezanih uz Internet poslovanje, novu ekonomiju, Business Intelligence, Customer Relationship Management… Veći dio tih događanja je bio sustavno usmjeren na razvoj potencijalnog novog tržišta od strane dobavljača tehnologije i usluga za uspostavu takvih sofisticiranih informacijskih sustava. Oni najveći – IBM, Microsoft, Oracle, SAP – već su godinama ovdje i imaju uhodanu mrežu partnera, ali njihov glavni fokus ipak nije na informacijskim sustavima koji u poslovanje donose dodanu vrijednost. Tijekom prethodne dvije godine u Hrvatskoj su se, bilo direktno ili preko distributera, pojavila i imena koja su velika na navedenm tržištima tehnologije za novu ekonomiju, imena koja mnogima ne znače puno, ali vrijedi ih spomenuti – Siebel, SAS, Business Objects, Cognos, MicroStrategy, Ascential, Avaya  i drugi…

Posljedica toga je da se tržište zaista počelo razvijati i da su neke od vodećih hrvatskih kompanija uvidjele važnost i utjecaj posjedovanja kvalitetne i pravovremne informacije za njihovo poslovanje. Od prvih koraka koje su prije nekoliko godina napravljeni u Zagrebačkoj banci i INA-i, situacija se prošle godine bitno popravila – napredni sustavi za podršku poslovnom odlučivanju postoje primjerice u Konzumu, Getrou i Našicecementu, u nekim kompanijama veliki projekti su u tijeku, a dobar dio preostalih je u procesu definicije potreba ili odabira dobavljača – većina ima poneku kunu alociranu za te potrebe u budžetu za 2002.

Tržište novih, novih poslovnih tehnologija zasigurno neće procvjetati tijekom ove godine, ali će definitivno, nakon nekoliko godina životarenja u podrumu konačno vidjeti malo sunca i uhvatiti malo zaleta za dalje. U svakom slučaju, ova će godina biti puno bolja od prošle, s puno više zanimljivih i kvalitetnih projektata u vodećim hrvatskim poduzećima. Ipak, oni pravi, veliki pozitivni pomaci prema novoj ekonomiji vjerojatno će se početi događati tek za dvije do tri godine, u korak s deregulacijom telekomunikacijskog tržišta… (D.O.)