Sportska inteligencija kao ključ uspjeha

Poslovna analitika

Sportska inteligencija kao ključ uspjeha

Prvo ćemo definirati hijerarhiju veze između sporta i sportskih podataka kako bi stvorili temelj za shvaćanje, kako bi se to u Business Process Managementu reklo, AS-IS stanja. Ova slika (ispod) nam pokazuje gdje je naša organizacija trenutno i put koji bi trebali preći ukoliko se želimo zvati klubom koji je sportsko inteligentan.

sportska inteligencija

Prikaz organizacijskog puta

Prva razina nam pokazuje da nema veze između sporta i sportskih podataka tj. podataka na temelju igre (utakmice). Na ovoj razine se nalaze amaterski klubovi (postoje radi zabave ili učenja djece osnovama toga sporta). Oni igraju svoju utakmicu, a o igračima zapišu najbitnije podatke i dalje se ništa više ne radi s tim podacima. Ovi klubovi to rade kako bi zabilježili taj sportski događaj ili zbog tradicije. Ponekad se zna dogoditi da se podaci uopće ni ne zapisuju.

Druga razina koristi sportske eksperte prilikom donošenja predviđanja, a njihov način rada je intuicija tj. iskustvo proizašlo iz dugotrajnog rada u toj struci. Nekad se čak mislilo da upravo ove osobe mogu povezati svoja zapažanja s iskustvom i tako donijeti optimalnu odluku, no danas shvaćamo da to nije baš tako jednostavno (neki još nisu shvatili). Odluke koje se donose na ovoj razini su proizašle iz nekog instinkta ili predosjećaja, a ne iz stvarnih podataka. Ovakve odluke mogu dovesti do zanemarivanja očitih prednosti nekog igrača, kao i zamjene igrača tijekom utakmice iako su igrali dobro i sve to na temelju neke subjektivne procjene i predosjećaja.

Na trećoj razini eksperti počinju koristiti povijesne podatke u cilju lakšeg predviđanja, no i dalje problem ove razine je subjektivnost samog eksperta tj. utjecaj ljudskog faktora prilikom donošenja optimalne odluke, a ovaj utjecaj se najbolje očituje kad se ekspert „zaljubi“ u karakteristike nekog igrača, iako taj igrač i nema neke performanse, dok se na drugoj strani zanemaruje neki igrač koji je iznad prosjeka.

Na četvrtoj razini već dolazi do primjene određenih statističkih metoda prilikom donošenja odluke. Ovdje se može raditi o jednostavnim statističkim metodama, ali i o mnogo složenijim metodama koje npr. daju svakom igraču zaslugu u onoj vrijednosti koju su zaslužili na temelju svojih igara ili sudjelovanja prilikom zgoditka. Ovdje se statistika koristi kao alat koji služi ekspertima u njihovom donošenju odluka.

I na kraju peta razina je razina koja nas ujedno najviše i zanima u ovom radu, a to je razina u kojoj dolazi do primjene sportske inteligencije u sportu. Ova razina odskače od prijašnjih, jer tehnike poslovne inteligencije imaju potencijala da budu generalizirani u nove situacije i predviđanja koja su stvorena za njih. Sportska inteligencija i dalje počiva na statistici, a koristi se kod izdvajanja uzoraka nečega zanimljivog, kao što su na primjer trendovi i tendencije suparničkog igrača i omogućava klubovima da testiraju hipoteze i rade predviđanja na temelju outputa. Statistika sama ne objašnjava veze, no sportska inteligencija objašnjava i to je ujedno i njena svrha. Prednost sportske inteligencije je izostanak ljudskog faktora prilikom kreiranja inputa, pa treneri i menadžeri imaju potencijal efektivnijeg upravljanja i objektivnog donošenja odluka koje mogu pomoći organizaciji.

Kad bi gledali hrvatske nogometne klubove do četvrte razine bi dospio možda jedino GNK Dinamo (nategnuto), dok se ostali protežu od prve do treće razine. Peta razina za sada izgleda nedostižno za većinu naših klubova, a do kad će biti tako ne znam. Zašto smo baš primjer nogometa uzeli, je razlog što imaju najviše novca i najbrže usvajaju nove trendove u odnosu na ostale naše sportove. Bilo bi lijepo vidjeti osnivanje intelligence odjela u nekome od naših klubova, jer znamo kako im to može biti ogromna prednost u odnosu na konkurente. Vodim se logikom da je isplativije platiti nekoliko data scientista, analitičara, statističara koji će nam donijeti bar jednog vrhunskog igrača godišnje, nego utući ogromne novce u igrača kojeg smo vidjeli samo na video isječku. Dakle, radilo bi se o iskorištavanju sadašnjeg sustava, gdje su upravo ovi ljudi jeftiniji na tržištu rada od nogometaša. Na kraju će nam se sigurno iskristalizirati da su upravo naši analitičari bili naše najveće pojačanje i u to vas uvjeravam. Prelazak na petu razinu nije toliko težak, jer znanje postoji i u našoj državi i ne bi trebali daleko ići, no nažalost dug je put u glavama odgovornih ljudi do te razine.

Prije svega osnivanjem jednog ovakvog odjela klub sebi prije svega može stvoriti, pažljivom politikom, financijsku samostalnost i stabilnost bilo prodajom igrača ili poboljšanjem kvalitete igre. Odluka i dalje pada na samu upravu te će uvijek sve ovisiti i o njihovoj pregovaračkoj moći prilikom prodaje igrača. Prilikom analiza našeg kluba ili ostalih klubova diljem svijeta u potrazi za kvalitetnim informacijama ne treba ići daleko po svijetu već je dovoljno samo pogledati ispred kućnog praga i pronaći ćemo ogroman potencijal koji je zapeo zbog djelovanja upravo onog subjektivnog na prethodnim razinama. Ovu godinu smo ušli u EU čime naši igrači tzv. domestic igrači i ako mi ovo ne uradimo netko drugi hoće. Naši mladi talenti neće doživjeti ni debi za svoj klub, jer ih ostali klubovi mogu prepoznati i privući sebi i prije toga (što možemo vidjeti pogotovo ove godine). Tako dok nogomet na našim livadama i dalje traje isto je lijepo pomalo razmišljati o boljoj budućnosti vašeg kluba iako će proći možda veoma dugo vremena da se dođe do nje.