You Can Run But You Can’t Hide

Poslovna analitika

You Can Run But You Can’t Hide

Podaci iz raznih senzora obično predstavljaju prijetnju za privatnost. Može se raditi o podacima s naših pametnih mobitela ili možda s računala i uvijek postoji ogroman potencijal za zloupotrebu. S druge strane imamo ljude, čija je svjesnost o ovom problemu veoma malena i to dovodi do još većeg umnožavanja potencijalnih problema. Ljudi, iako su svjesni da se nešto događa i iako stalno čitaju razna upozorenja i dalje nisu svjesni moći podataka, pogotovo onih koje oni sami generiraju. Razlog kakve to veze ima s našim naslovom članka je novi izum, a koga drugog nego naših Amera. Riječ je o tzv. sociometric badge ili po našem sociometrijskom uređaju. Inače, sociometrija je metoda pomoću koje se može grafički prikazati cjelokupna struktura odnosa jedne grupe, u našem primjeru tvrtke. Kad bi išli dati definiciju (kojih ima dosta), odlučio bih se za onu da je to kvantitativna metoda za mjerenje društvenih odnosa. Sam uređaj, koji je bitan u ovoj priči, je prijenosni elektronički uređaj kojeg nose dragi zaposlenici jedne tvrtke (vidi sliku ispod), a koji je sposoban automatski izmjeriti količinu tzv. Face-to-face interakcije, vrijeme razgovora, fizičku blizinu s drugim ljudima, fizičku aktivnost, kretanje tijela, lokaciju i tako dalje, uglavnom shvatili ste poantu. Cilj uređaja je prepoznati individualne i ukupne uzorke ponašanja te predvidjeti ponašanje čovjeka, prepoznati neslaganje između kolega na poslu, poboljšati društvenu interakciju pružajući povratnu informaciju korisnicima u sustavu.

Sociometrijski uređaj

Sociometrijski uređaj

Autor knjige  People Analytics: How Social Sensing Technology Will Transform Business and What It Tells Us about the Future of Work i CEO tvrtke Sociometric Solutions Ben Waber ističe da ova tehnologija ima nevjerojatan potencijal i da se na temelju podataka od samo 5 minuta prikupljanja može saznati ishod pregovora i koliko ćemo ih dobro odraditi. Također, govori da bi kolaboracija unutar tvrtke mogla biti efektivnija i da bi to dovelo do bolje organizacije. Ovo je sve logično ako se uzme u obzir da njegova tvrtka i proizvodi ove bebe s gornje slike. No, ono što je bitno naglasiti je činjenica da se ovim uređajem apsolutno gubi sva privatnost zaposlenika i menadžeri prate svaki njihov pokret, svaki razgovor u potrazi za neefikasnošću. Mogli bi uključiti i praćenje odlazaka na WC ili chit chat s kolegama kako bi ustanovili koliko vremena je potrošeno na tome. Kao što se i očekuje od velike zagovornice demokracije, ove stvari su u SAD-u dozvoljene. Sam autor ističe da je to veliki pad moćnog pravnog sustava te države, dok većina država u Europi i Azije zabranjuje ovakve aktivnosti (hmm baš me zanima situacija u RH). Kako bi naš dragi CEO iz cijele priče proveo strategiju razvoja tržišta (na područje EU i Azije) predlaže se postizanje konsenzusa te se predlaže tzv. “New deal on data” od profesora Sandy Pentlanda s MIT-a koji je to sve sveo na 3 točke :

  • Prikupljanje podataka treba biti opcionalno te korisnici moraju biti informirani o svemu
  • Individualci kontroliraju svoje podatke
  • Svi podaci koji se šalju trećim osobama moraju biti agregirani

Prva točka je riješena tako što su se zaposlenici informirali te su im predstavljeni svi podaci koji bi se trebali prikupljati uz stvarni primjer s tablicama te su im odgovorena sva njihova pitanja. U slučaju da zaposleni ne žele sudjelovati u tome dobiju lažni uređaj koji izgleda isto kao i pravi, ali ne prikuplja nikakve podatke, a sve to u cilju povećanja broja osoba koji su pristali na praćenje pod krinkom sprječavanja neugodnosti. Kad bi išli pogoditi postotak ljudi koji su prihvatili ove uvjete vjerojatno bi odmah imali sliku u glavi jednog Balkanca kako se smije toj odluci i samo okreće leđa. No, s malim psihološkim trikom i možda pod utjecajem straha od gubitka posla ili od želje da dokažu svoju lojalnost taj postotak je iznosio preko 90 % (primjer autora). S porastom korisnika uređaja naravno i podaci postaju vrijedniji i vjerodostojniji.

Druga točka ističe kontrolu pojedinca nad podacima. U slučaju da ona ne bi postojala, tvrtka bi imala mogućnost raditi s tim podacima što ih je god volja, pa bi tako mogli procjenjivati zdravstvene rizike (vjerojatnost ulaska u depresiju) ili vjerojatnost da će neki zaposlenik uteći iz tvrtke. Tako se ove stvari mogu izbjeći pomoću opcije da osoba kontrolira svoje podatke tj. da izbriše one koje ne želi da se analiziraju. Tvrtku uistinu i ne bi trebalo zanimati podaci gdje je Mate bio u ponedjeljak u 11:34, već trebaju gledati na ukupne uzorke i agregatnu statistiku kako bi dobili uvid u rad između različitih timova te koji uzorci čine ljude sretnim ili depresivnim. Osim toga agregatna statistika se ističe kao jedini način da se očuva privatnost.

Treće točka se ističe upravo agregacija podataka. Agregacija se podiže na razinu grupe tj. tima i na razinu cjelokupnog poduzeća. Tako se uspoređuju timovi i njihova ponašanja, a ne pojedinačne osobe. Određena osoba može pristupiti svojim podacima te vidjeti koliko komuniciraju s kojim timom i je li određeni tim zapostavljen ili se usporediti s najsretnijom osobom u tvrtki ili s onom najnesretnijom te se eventualno pokušati poboljšati. Tako osoba dobije informacije koje bi je mogle zanimati, a tvrtka one koje nju zanimaju, te ako netko hakira u sustav tvrtke ne može se doći do individualnih podataka, jer se oni ne nalaze na njihovim serverima (individualni podaci).

Vama ostavljam na procjenu da odredite je li ovaj tim uspio ublažiti potencijalne štete i ugrožavanja privatnosti te hoće li ovakav pristup uistinu dovesti do povećanja produktivnosti tvrtke i sreće zaposlenih.

U nastavku Vam predstavljamo blok dijagram uređaja s prve slike.

Sociometrijski uređaj

 

Blok dijagram sociometrijskog uređaja

Izvori slika

Slika uređaja – http://hd.media.mit.edu/badges/

Blok dijagram – Daniel Olguín-Olguín i  Alex Pentland, Sensor-based organisational design and engineering, Massachusetts Institute of Technology

Naslovna slika – www.cognisesspro.com